BiH mora izbjeći primjenu CBAM-a
Plaćenje taksi na izvoz roba u EU po osnovu emisija ugljika u procesu njihove proizvodnje (CBAM) imaće dalekosežne posljedice posebno na privrednike čije se poslovanje bazira na izvozu u zemlje EU istakao je prof.dr. Mustafa Musić u uvodnom izlaganju 16 savjetovanja BHK Cigre, govoreći o energetskoj tranziciji s fokusom na EU ETS i CBAM refleksije na BiH.
Karbonska neutralnost s jedne strane i društveno-ekonomski razvoj s druge su zahtjevi koje pred BiH postavlja energetska tranzicija. EU je usvojila vremenski okvir za uvođenje Mehanizma za prilagodbu ugljika na granici (CBAM) koji će se primjenjivati i na Bosnu i Hercegovinu ako ne preduzmemo potrebne mjere.
Profesor Musić je govorio o uslovima koje treba ispuniti da bi se izbjegao CBAM. Prije svega potvrditi posvećenost klimatskoj neutralnosti do 2050., donijeti strategiju ostvarivanja niskih emisija i klimatske neutralnosti do 2050., usvojiti Acquis –paket čiste energije i implementirati ih u domaće zakonodavstvo, integrisati tržišta električne energije sa EU tržištima te uspostaviti funkcionalan MRV (Monitoring , Reporting, Verifikation).
Na zahtjev BiH, Sekretarijat Energetske zajednice je izradio nacrt prijedloga Mape puta za uvođenje šeme cijene ugljika i trgovine emisijama koji bi se realizovao u dvije faze –aktivnosti prije usvajanja regulative i faza usvajanja i transpozicije pravnog okvira.
Za BiH i regiju je najbolje rješenje što prije se povezati sa EU ETS istakao je prof.dr Mustafa Musić.
Prvog dana savjetovanja razgovarano je i o ograničenosti distributivnih i prenosnih kapaciteta za integraciju novih proizvodnih objekata.
Mustafa Beća, rukovodilac Sektora za planiranje, razvoj i investicije, ukazao je na to da na područjima gdje je najveća potrošnje električne energije i gdje je moguće na najlakši način, za vrlo kratko vrijeme i s minimalnim ulaganjima izvesti priključenje elektrana na distributivnu mrežu, interes je slab i gotovo da i nema zahtjeva. S druge strane, za područja gdje je potrošnja električne energije najmanja ili je uopšte nema, vlada izniman interes i upravo za takva područja je i podnesen najveći broj zahtjeva i to za elektrane čija snaga i do 10 puta prevazilazi potrebe tih područja za električnom energijom. Razlog za ovakav pristup je jeftino zemljište za instalaciju solarnih elektrana.
Kada bi raspored elektrana za koje su podneseni zahtjevi za priključenje bio disperziran u skladu s potrošnjom na terenu, u tom slučaju sve općine bi bile energetski nezavisne i bio bi zadovoljen osnovni smisao ovakvih izvora energije – da se lokalno proizvedena električna energija lokalno i potroši na području proizvodnje. Situacija je međutim sasvim drugačija jer u više od 90% podnesenih zahtjeva za priključenje to nije slučaj.
Najbolji primjer disproporcije proizvodnje i potrošnje na nekom području je Bosanski Petrovac gdje se potrošnja električne energije kreće u rasponu od tri do pet MW, a suma svih zahtjeva za priključenje, odnosno ukupna snaga elektrana za koju su podneseni zahtjevi, iznosi više od 60 MW.